Predsjedavajući Sudskog vijeća Reuf Kapić je u obrazloženju presude naveo da je Vijeće donijelo jednoglasnu odluku kojom je optuženi Salkić, kršeći odredbe međunarodnog prava, kriv za nečovječno postupanje prema jednom civilu, kao i za silovanje tri žene.

“Ovo vijeće je prihvatilo da se navedeni događaj desio za vrijeme rata u BiH i oružanog sukoba između pripadnika Petoga korpusa Armije Republike BiH (ARBiH) i Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB), status optuženog – da je bio pripadnik 505. brigade, kao i status oštećenih – civili”, rekao je sudija Kapić.

U presudi se navodi da je optuženi Salkić, zajedno s drugim nepoznatim vojnicima, 17. oktobra 1994. godine došao u mjesto Stabandža u općini Velika Kladuša i tražio Muju Muratovića, pripadnika NOAPZB-a koji je u međuvremenu pobjegao želeći se predati pripadnicima ARBiH. Kako se navodi, Salkić je ušao u kuću u kojoj se nalazila Mujina supruga Rasima Muratović sa šestero maloljetne djece, dok su ostali vojni policajci okružili dvorište tražeći njenog supruga.

Nakon što je Muratović izašao podignutih ruku, Salkić i ostali su ga, kako stoji u presudi, tukli i, kada bi izgubio svijest, polijevali vodom pa nastavili udarati – šakama, nogama i palicama, te odveli u nepoznatom pravcu. Poslije toga je optuženi Salkić otišao do kuće Jasminke Nasufović, psujući joj “majku četničku i autonomašku”, te je tukao palicom i pitao gdje joj je muž. Zatim je otišao i do kuće Emire i Fatke Nasufović, koje su bile trudne, te je Fatku udario otvorenom šakom u predjelu desnog uha, nakon čega ih je odveo u dvorište, natjerao da ispruže ruke i udarao palicom. Salkić se poslije toga, navodi se u presudi, vratio i udarao Rasimu Muratović i zaprijetio joj: “Dobro me zapamti – ja sam Senad Salkić iz Čave. Muju si sad vidjela i više nećeš!”

Po ostalim tačkama optužnice Salkić je osuđen za silovanje tri civila i to da je u oktobru 1995. godine, nakon pada takozvane Druge autonomije, u vojnoj uniformi došao u isto mjesto, do kuće Rubije Muratović, čiji je suprug bio pripadnik NOAPZB-a, te joj naredio da krene s njim u Bužim, kako bi dala izjavu. Tada ju je, navodi se u presudi, silovao u mjestu Bare, naredivši joj da skine odjeću. Udarajući je, spustio je sjedište i prisilio je na spolni odnos, zatim je nastavio vožnju ka kući i zaustavio se u mjestu Majdan, u blizini kuće, i silovao je ponovo, usljed čega je oštećena zadobila povrede i modrice po cijelom tijelu, posebno u predjelu leđa.

Prema pročitanoj presudi, optuženi Salkić je u oktobru 1995. godine – poslije navedenih događaja – naredio N-1, čiji je suprug bio pripadnik NOAPZB-a, da krene s njim, nakon čega ju je uveo u napušteni objekat, pritisnuo uza zid, svojom rukom joj zatvorio usta, dok joj je pištolj naslonio na vaginu, prisilio je na spolni odnos, naredio joj da ga okupa, i potom odvezao kući.

U jesen iste godine, navodi se u presudi, Salkić je u vojnoj uniformi došao do kuće F-1, koja je bila simpatizerka NOAPZB-a, natjerao je da krene s njim, odveo je u prostorije osnovne škole u Bužimu, gdje ju je – uz psovke i vrijeđanja, psujući joj “autonomašku majku” i govoreći “kurvo autonomaška” – bacio na krevet i silovao, nakon čega je naredio drugom, nepoznatom vojniku, da uradi isto. Isto je uradio i sljedeća dva dana, odvozeći je u mjesto Bućevci.

Optuženi Salkić se obavezuje na isplatu svih troškova postupka, kao i isplatu štete oštećenima. Na presudu postoji mogućnost žalbe.