Svakih nekoliko sekundi bolesno dijete dovodi se u hitnu pomoć glavne bolnice u Lashkar Gahu u utrci s vremenom za spašavanje najmlađih žrtava afganistanske krize gladi.
Usred srceparajućeg zvuka plakanja desetaka gladnih beba i očajničkih molbi njihovih majki za pomoć, medicinske sestre se bore da daju prednost djeci koja trebaju hitnu skrb. Mnogo je takvih beba.
Lashkar Gah je grad u Helmandu, jednoj od ratom najrazorenijih provincija Afganistana i nalazi se otprilike 644 km jugozapadno od Kabula.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Jalil Ahmed je doveden teško dišući. Ruke i noge su mu hladne. Hitno je odveden u sobu za reanimaciju. Njegova majka Markah kaže da ima dvije i pol godine, ali izgleda puno sitnije. Jako je pothranjen i ima tuberkulozu. Liječnici brzo rade kako bi ga oživjeli.
Markah u suzama sve to gleda.
“Bespomoćna sam dok on pati. Cijelu sam noć provela u strahu da će svakog trenutka prestati disati”, kaže ona.
Mora se napraviti prostor u već punoj jedinici intenzivne njege za malog Jalila. Doktor ga tamo nosi na rukama, dok ih medicinska sestra prati držeći boce s tekućinom i lijekovima koji se ubrizgavaju u njegovo tijelo kroz više cjevčica.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Nema vremena za predah. Moraju brzo staviti još jednu bebu, petomjesečnu Aqalah, nazad na kisik. Treći put je u bolnici. Liječnici kažu da su nekoliko sati ranije mislili da neće uspjeti, ali trenutno se samo drži.
Svako peto dijete primljeno na hitnu njegu umire, a stanje u bolnici posljednjih je sedmica pogoršano širenjem vrlo zarazne bolesti ospica koja oštećuje imunološki sistem tijela, što je smrtonosni udarac za bebe koje već pate od pothranjenosti.
Bolnica, koju vodi dobrotvorna organizacija Liječnici bez granica, jedna je od nekolicine potpuno funkcionalnih ustanova u pokrajini u kojoj živi oko 1,5 miliona ljudi. Potpuno je preplavljena. Ima 300 kreveta, ali dnevno prima oko 800 pacijenata, većinom djece.
Ljudi se gotovo nemaju kome drugo obratiti. Obustavljajne dotoka stranog novca kojim je upravljao Afganistan zadalo je dvostruki udarac. Pokrenuo je privrednu krizu koja je ionako siromašno stanovništvo dovela na rub gladi, a dovela je i do skorog kolapsa javnog zdravstvenog sistema koji je gotovo u cijelosti finansirao prije talibanskog preuzimanja.
Pothranjenost djece dugo je predstavljala problem u Afganistanu, ali podaci koje je prikupio UNICEF pokazuju ogroman porast broja djece s teškom akutnom pothranjenošću, s 2.407 u augustu 2021. na 4.214 u decembru 2021.Ovo je samo broj one djece koja su primljena u bolnicu.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Povećanje se dijelom može pripisati tome što je sigurnije putovati u bolnice sada kada su bojišnice nestale, ali također nedostaje veliki broj pothranjene djece koja nisu odvedena u bolnicu jer si njihove porodice ne mogu priuštiti putovanje. Čak i da mogu, morali bi satima putovati po ruševnim cestama i bilo bi teško pronaći medicinsku ustanovu koja nije nefunkcionalna.
Okružne bolnice Musa Qala i Gereshk preplavljene su pothranjenom djecom, ali nijedna bolnica nema operativnu intenzivnu njegu. Nema doktorica. Bolničke zgrade su oronule, hladne i mračne. Struje čas ima, čas nema. Noćne temperature padaju do 4C.
U Gereshku mala grijalica spojena na plinsku bocu koja se nalazi u sredini prostorije pruža jedva ikakvu toplinu. Majke i bebe sjede skupljene pod dekama. U zraku se osjeti miris bolesti.
U Musa Qali, kada je disanje još jedne bebe, jednoipolgodišnjeg Walida, postalo nepravilno, morali su ga odnijeti kroz uličice i ulaze u oronulu zgradu u susjedstvu koja je imala jedinu bocu s kisikom koju smo vidjeli u bolnici.
Otac Zakiullaha koji je rođen prije samo deset dana, poslan je da na tržnici pronađe fiziološku otopinu, jer bolnica nije imala zalihe.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Dr Aziz Ahmed koji je radio u bolnici Gereshk više od desetljeća kaže da imaju malo lijekova i jedva da ima osoblja, a opet stotine pacijenata dolaze svaki dan. Moraju odbiti teško bolesnu djecu jer nemaju mogućnosti da im pomognu, a dr. Ahmed kaže da su neka djeca umrla prije nego što su stigla u bolnicu koja je u potpunosti funkcionalna.
On i ostalo osoblje nisu primili plate od augusta do oktobra. Od novembra oni i neke druge bolnice u regiji primaju neke uplate putem humanitarnih organizacija poput UNICEF-a, Svjetske zdravstvene organizacije i lokalne dobrotvorne organizacije Baran (Bu Ali Rehabilitation and Aid Network).
“Humanitarna porodica samo pokušava osigurati most za preživljavanje ove djece dok svijet smišlja politiku, ali ne možemo u potpunosti finansirati zdravstveni sistem”, kaže Salam Janabi iz UNICEF-a.
“Ne miješajte djecu u politiku. Trenutak ovdje u Afganistanu je ključan za djecu i svaka odluka koju svijet donese, političari, utjecati će na njih.”
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Kada putujete pokrajinom Helmand, razaranja uzrokovana ratom mogu se vidjeti u gotovo svakom području. Posebno su šokantni razmjeri razaranja u Sanginu.
Tu su dijelovi zemlje prekriveni krhotinama i blatom, gdje su nekada stajale kuće i trgovine. Ova područja su mjesta gdje su se strane i afganistanske trupe susrele u nekim od svojih najžešćih bitaka i gdje su bili smješteni britanski vojnici.
Abdul Raziq je iz zajednice koja je desetljećima živjela na prvoj liniji. “Sretni smo što je sada mir, ali nemamo hrane, posla i novca. Pšenica i gorivo su postali preskupi”, kaže.
“Stotine djece u mom selu su neuhranjene. U svakoj kući naći ćete dvoje, troje. Nemamo im s čime prehraniti majke, zato se i rađaju ovakvi.”
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
U obližnjoj kući od blata živi Hameed Gul. Dvije njegove kćeri, Farzana i Nazdana, su pothranjene. Nazdana je toliko bolesna da ju je poslao baki i djedu jer je ne može prehraniti. Njegov desetogodišnji sin Naseebullah već je počeo raditi u poljima kako bi pomogao.
Beskrajna patnja njegove porodive nasljeđe je stranih akcija, sadašnjih i prošlih. Hameedov dom bombardiran je u američkim zračnim napadima prije pet godina. Ubijeno je deset članova njegove porodice, uključujući njegove roditelje, šestero braće i sestara.
“Nismo imali nikakve veze s talibanima. Moja kuća je nepravedno bombardirana. Ni Amerikanci, ni prethodna vlada ni nova mi nisu ponudili pomoć”, kaže Hameed.
“Jedemo samo suhi hljeb. Otprilike dvije do tri noći sedmično, idemo spavati gladni.”
Gdje god smo išli, pitali smo što su ljudi jeli tog dana. Većina je opisala dijeljenje nekoliko komada suhog hljeba među cijelim porodicama.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Djeca su najranjivija u ovoj krizi gladi. Najmlađa generacija Afganistana ostavljena je da umre.
U mnogim područjima koja smo posjetili, smrtni slučajevi zbog pothranjenosti možda neće biti ni zabilježeni ili prebrojani. Svijet možda nikada neće saznati razmjere tragedije koja se odvija u Afganistanu.
Švedski premijer Ulf Kristersson pozvao je šefa oružanih snaga i policijskog komesara u pokušaju da zaustavi nasilje bandi. Samo u septembru u Švedskoj ubijeno je 11 osoba.
Dvije su osobe ubijene u odvojenim pucnjavama u Stockholmu u srijedu, a jedna žena ubijena je kada je bomba uništila kuću.
“Ovo je teško vrijeme za Švedsku. Jedna 25-godišnja žena otišla je sinoć u svoj krevet, ali se nije probudila”, rekao je premijer Ulf Kristersson tokom rijetkog televizijskog obraćanja naciji.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
On je zatim najavio: “”Lovit ćemo bande i porazit ćemo bande”.
Kristersson je formirao manjinsku vladu desnog centra nakon prošlogodišnjih izbora uz podršku populističkih i antiimigrantskih švedskih demokrata, okončavši osmogodišnju vladavinu Švedske pod vodstvom socijaldemokrata.
Njegova je koalicija pobijedila na izborima djelomično zahvaljujući obećanju da će zaustaviti rastuće nasilje bandi, a pokrenula je i niz inicijativa, poput većih ovlasti policije i strožeg kažnjavanja za zločine s oružjem.
Mjere tek trebaju stupiti na snagu, no Kristersson je za probleme okrivio bivše vlade.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
“Neodgovorna imigracijska politika i neuspješna integracija su ono što nas je dovelo ovdje”, rekao je Kristersson.
Švedska je desetljećima imala liberalnu useljeničku politiku i primila je više imigranata po glavi stanovnika nego bilo koja druga evropska nacija tokom migracijske krize 2015. godine. Bivša vlada predvođena socijaldemokratima promijenila je tu politiku, ali ju je pooštrila Kristerssonova vlada. Oko 20 posto od 10,5 miliona stanovnika Švedske rođeno je u inozemstvu.
Ranije u četvrtak, opozicioni Socijaldemokrati, najveća stranka u parlamentu, pozvali su vladu da promijeni zakon, dopuštajući vojsci da pomogne zaustaviti nasilje bandi.
“Ovo nije Švedska, takva Švedska ne bi trebala biti”, rekla je čelnica socijaldemokrata Magdalena Andersson.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Policija procjenjuje da je oko 30.000 ljudi u Švedskoj direktno uključeno ili ima veze s kriminalnim grupama. Nasilje se također proširilo iz velikih urbanih područja u manje gradove u kojima je nasilje bilo rijetka pojava.
Njemačka je najavila da će pojačati policijske patrole duž krijumčarskih ruta na granici s Poljskom i Češkom u nastojanju da spriječi ulazak većeg broja migranata u zemlju.
Nove mjere će početi odmah, rekla je ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser.
Najava je uslijedila dan nakon što je u policijskim racijama otkriveno više od 100 sirijskih državljana u stanovima pretresenim u vezi sa krijumčarenjem.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Faeser nije ponudila nikakve detalje o tome koliko će još službenika granične policije biti raspoređeno, ali je naglasila da neće biti instalirane fiksne granične kontrole kao što je to Njemačka učinila duž svoje granice s Austrijom od 2015. godine.
Da bi uvela takve kontrole, Njemačka bi morala obavijestiti Evropsku komisiju.
Najavljeno je da će se nove kontrole odvijati u saradnji sa Poljskom i Češkom.
Više od 220.000 ljudi zatražilo je azil u Njemačkoj u periodu od januara do augusta ove godine.
Austrijsko ministarstvo pravosuđa je potvrdilo kako je trostruki ubica Alen Rizvanović izvršio samoubistvo u zatvoru, ali nije željelo davati dodatne informacije. Kronen Zeitung piše kako je beživotno tijelo 33-godišnjeg Rizvanovića pronađeno u subotu ujutro u samici u zatvoru Stein.
Rizvanović je 20. juna 2015. u Grazu u pješačkoj zoni automobilom usmrtio tri, a povrijedio 36 osoba. Postoje i snimke na kojima se vidi kako su pješaci očajnički pokušavali izbjeći nalet automobila. Nakon krvavog pohoda Rizvanović je izašao iz vozila te počeo napadati ljude i prijetiti im nožem, a policija ga je nedugo nakon toga uhapsila.
Kako navodi Index, policija je ubrzo nakon napada isključila terorizam kao moguć motiv napada i pripisala ga psihičkoj bolesti. Unatoč tome, utvrdilo se da ne postoji razlog za njegovo smještanje u specijaliziranu ustanovu, nego je poslan u zatvor. Rizvanović, koji je bio profesionalni vozač, i ranije je bio sklon nasilju te je nedugo prije krvavog pohoda izbačen iz porodičnog doma uz zabranu pristupa porodici.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Sudilo mu se za trostruko ubistvo i pokušaj ubistva čak 108 osoba koje su mu se toga kobnog dana našle na meti. Tri mjeseca nakon napada osuđen je na doživotni zatvor. Inače, Rizvanović se s roditeljima u Austriju preselio ratne 1993. godine, u dobi od četiri godine.